O meni

Radim kao izvanredni profesor na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nedavno sam započeo raditi i kao Gestalt psihoterapeut pod supervizijom. Ali prije svega volim misliti o sebi da sam slikar.

Već sam u dobi od tri godine, precrtavajući likove iz crtanih filmova, pokazivao koliko sam vješt u crtanju. A budući da sam od najmlađih dana bio sklon umjetnosti, mama mi je već u petom razredu osnovne škole kupila Enciklopediju likovnih umjetnosti podijeljenu u četiri sveska. Svakog dana sam je listao, i okruživao se s reprodukcijama velikih slikara. Matisse, Miro, Nolde, Schiele, a osobito Picasso, u bitnom su utjecali na moj rani rad. U kontaktu s njima osjećao sam se autentično i ispunjeno. A onda sam jednog dana dobio na poklon i uljane boje, pa sam počeo slikati na platnu. Moje prvo ulje bila je kopija Picassove slike "Les Demoiselles d'Avignon". Osim ulja, koristio sam i gvaš, ali najviše kolaž. Ljudi su podržavali moj talent. Najviše je od svih moja učiteljica umjetnosti gajila puno povjerenja u mene. Pred kraj osmog razreda organizirala mi je prvu samostalnu izložbu u gradskoj knjižnici. Tada sam slikao koloristički, stvarajući vlastitu mitologiju.

Premda sam nastavio slikati i u srednjoj školi, sve više sam se opraštao od ideje da ću postati slikar. Prihvatio sam stav roditelja, da je u današnje vrijeme teško živjeti samo od slikarstva. Stoga sam nakon srednje škole odustao od ideje da ću postati slikar, premda sam i dalje slikao, te sam autodestruktivno upisao šumarstvo. Na šumarstvu sam se udaljio od iskre duhovnosti koju sam nosio u sebi. Poslije mi je trebalo puno vremena da se saberem i da se počnem suočavati sa sobom i sa svojim potrebama. A kada se to dogodilo, snažno sam se suprotstavio roditeljima, te sam se naposlijetku ispisao sa šumarstva. Neposredno nakon prekida studija postao sam politički aktivan i član "Zagrebačkog anarhističkog pokreta", počeo sam se baviti žongliranjem, te sam se tako pridružio i poznatoj družbi žonglera u Zagrebu "Nova loža lude mame". Sreo sam mnogo zanimljivih ljudi s kojima sam se mogao povezati. U njihovom društvu, između ostalog, otkrio sam i filozofiju. Tako sam upisao studij filozofije, te sam na koncu i doktorirao filozofiju.

Studirajući filozofiju, upoznao sam se s platonizmom i filozofijskom psihologijom. Filozofiju sam otkrivao s potpunom predanošću i ljubavlju.

Sa svojih 24 godine, studirajući filozofiju, ponovno sam se okrenuo slikarstvu. Najveće pomake postigao sam zahvaljujući poznastvu s Jadrankom Damjanov, jednom od naših najvećih povjesničarki umjetnosti.

Ona je izvršila snažan utjecaj na moju percepciju umjetnosti. Zahvaljujući njoj otkrio sam važnost forme (moj tekst o metodici likovne umjetnosti Jadranke Damjanov možete preuzeti putem sljedeće poveznice: https://hrcak.srce.hr/167666).
Rekao bih da u to doba nisam slikao toliko često koliko pronicljivo. Provodio sam puno kvalitetnog vremena s profeoricom Damjanov te tako uspio steći snažne uvide u bit umjetnosti. Tada sam po prvi put počeo kombinirati geometrijske oblike sa slučajnim mrljama na papiru. Ali još uvijek nisam bio dovoljno posvećen umjetničkom procesu; bio sam prezauzet studiranjem filozofije.

Ključna stvar se dogodila kada sam za vrijeme poslijediplomskog studija otkrio umjetnost Antonia Tapiesa i Cy Twomblya. Inspiriran njihovom umjetnošću, odlučio sam slikati autentičnije. Počeo sam istraživati umjetnost materije, teksturu, gestu i enformelistički grafizam, te otada teksturalni grafizmi i slučajne mrlje na geometrijski uređenoj pozadini postaju uobičajen način mojeg likovnog izražavanja. A zbog Tapiesa i Twomblya, ne samo da sam promijenio načine likovnog izražavanja, već sam počeo mijenjati i svjetonazor.

Kao što je poznato, Cy Twombly, kao i Antonio Tapies, govore o budizmu. Na Twomblyevoj slici "Suma", sastavljenoj od crvenih koncentričnih linija, ispisana je budistička formula "Om Mani Padme Hum". Ta slika me motivirala da produbim znanje o budizmu. Tako sam uslijed nekih sretnih okolnosti 2010. godine otputovao u Butan, gdje sam sreo velikog učitelja Chung Tulku Rinpochea koji me upoznao s osnovnim budističkim učenjima.

Počeo sam intenzivno meditirati te sam iskusio Budino učenje kao snažno oruđe uspostave duševnog zdravlja. Uz pomoć meditacije mogao sam na konkretan način primijeniti svo znanje koje sam stekao studirajući filozofiju. No, s druge strane, s vremenom sam shvatio da je meditacija sama po sebi ponekad nedostatna za rješavanje duboko ukorijenjenih psiholoških problema i poteškoća u odnosima. Tako sam spojio filozofiju i budističku praksu s psihoterapijom, osobito s Gestalt psihoterapijom. Psihoterapija je probudila moje smrznute emocije i potaknula me na pomirbu s psihološkim ranama. Po prvi put u životu nisam samo znao ili prakticirao, već sam i fizički osjećao život na organizmički način. Tako sam, zapravo, počeo i slobodnije slikati.

Danas nastojim slikati kontinuirano. Manje sam opterećen teorijom, a više uživam u naizmjeničnim umjetničkim procesima. U novim radovima pronalazim sve aspekte svog života, od anarhizma i zapadne filozofije do budizma i psihoterapije.